Svensk ordbok 2009, webbversion
exklamation
[
-∫o
´
n
]
substantiv
~en ~er
ex·klam·at·ion·en
●
(känslofyllt) utrop
mindre brukl.
komm.
sedan 1628
av lat.
exclama
´
tio
’utrop’, till
exclama
´
re
’utropa’; jfr
acklamation
,
proklamera
,
reklamera